alija nuhbegovic

Istaknuti novinar, jedan od osnivaca Televizije Sarajevo i njen dopisnik sa Bliskog Istoka, Alija Nuhbegovic govori za Saff

Šacica Jevreja može prkositi Arapima jer iza sebe ima bezrezervnu podršku zapadnih zemalja

Medunarodna zajednica je Izraelu davala cak i nuklearno oružje. Zna se, takoder, da su izraelski avioni u ratu sa Irakom izvjesna postrojenja bombardirali najmodernijim americkim oružjem i uz upotrebu americkih aviona. U takvim uvjetima, šacica Jevreja može prkositi Arapima jer iza sebe ima bezrezervnu podršku zapadnih zemalja. I, sad kažu da Palestincima treba odgovoriti na njihov terorizam na nacin koji je sada dozvoljen Izraelu

Razgovarao: Nermin Kabahija

Gospodine Nuhbegovicu, dugo ste bili dopisnik Televizije Sarajevo sa Bliskog Istoka. Kako je došlo do toga da tamo odete?

Nuhbegovic: To je bilo 1969. godine. Zovnula me urednica sa Televizije i rekla da trebam ici u Bejrut kao izvještac. I, ja se spremim, sa kamerom i rasvjetom, sjednem na voz i za Bejrut. Moje je, kao novinara, bilo da se sam snadem.

Kartonska naselja u Parizu Orijenta

Kakvi su bili Vaši prvi dojmovi u Bejrutu?

Nuhbegovic: Vec na stanici me zaustavila libanska vojska i pregledala mi svu opremu. Kao novinar iz bivše Jugoslavije, koja je tada dobro kotirala kao nesvrstana zemlja, moram reci da i nisam imao nekih posebnih problema… Bejrut je predivan i izuzetno moderan grad. Nisu ga džaba zvali Parizom Orijenta. Ali, usred lijepih i blistavih zgrada i kvartova, imate limena ili kartonska palestinska izbjeglicka naselja. Tužno je bilo gledati takve slike.

Niste bili izravno u Palestini?

Nuhbegovic: Ja sam o Palestini i Izraelu ucio i citao, a da ih nikad ocima nisam vidio. Moj posao bio je vezan za Liban i Bejrut… Ispricat cu vam kako sam naucio šta je to Izrael i njegova vojska. Jednoga jutra u Bejrutu, na radiju sam cuo da su Izraelci, koji su držali jedan dio Libana pod kontrolom, navodno da se zaštite od neželjenih udara na Izrael, krenuli u napad. Sa jednim kolegom sam krenuo u taj dio, u selo koje se zove Par Šumba. To je brdovit kraj južnog Libana a iznad sela su bili izraelski položaji. Sjeli smo kod nekog covjeka i on nam je rekao da je to lijep kraj, gdje maslina izdašno uspijeva i omogucava normalan život. Kada su Izraelci stigli, prvo su im razbili sve sprave za cijedenje i filtriranje ulja. Opcenito, Palestina je i prije Drugog svjetskog rata bila prvi izvoznik naranci u svijetu i Jevreji nisu slucajno baš nju odabrali za svoju državu.

Koji su Vas se dogadaji posebno dojmili tokom boravka u Bejrutu?

Nuhbegovic: To je baš vezano sa tim selom. Dakle, Izraelci su još dublje otišli u libansku teritoriju, a nakon dan-dva su se povukli. Na radiju cujemo da su se povukli, ali da su tragovi njihovog boravka jezivi. Ja se spremim sa mojom rahmetli ženom i odem u selo u kome sam jucer bio. Tu, na puteljku, naidemo na automobil pregažen tenkom. Bio je pun ljudi. Mještani su nam ispricali da je izraelski oficir, visok i plav, naredio da se pregazi porodica koja je prevozila bolesnika u bolnicu. To su bila moja prva saznanja o Izraelu i prvi stvarni dodir sa njima. Meni se ta slika u svoj svojoj svježini vratila sada, kad je Dženin doživio sve ovo… Tek poslije, kroz literaturu, saznao sam da je Izrael zemlja koja je nošena nekim svojim osvajackim zamislima, da je to Bogom dana zemlja za Jevreje iz koje su protjerani te da ce oni povuci granicu od Kipra do grada Alepa u Siriji. Godinama je sistematski prenošeno na školama, univerzitetima i po kasarnama da ta zemlja mora vratiti ono što je njeno, i to svim sredstvima. A najvecu i najtežu cijenu je platio palestinski narod.

Uspavani Arapi bez vlastitog stava

Jeste li kontaktirali sa Palestincima? Kako su se osjecali, šta su pricali, o cemu su razmišljali?

Nuhbegovic: Prvo sam opazio da se velika pažnja posvecuje školovanju djece. PLO je, kao vodeca politicka snaga, radila na tome da politicki osvijesti narod, da bude svjestan da je necija žrtva i da se ne smije tome prepustiti. Ta svijest je bila prisutna gdje god da se dode. Nije bilo ni traga revanšizma, iako sam u vojnim logorima vidio uzornu organizaciju. Logicno je da, ako je nekom oteta zemlja, nema veceg i plemenitijeg cilja od vracanja na svoje. Takoder, veoma je zastupljena i želja za obrazovanjem... Jednu vecer sam krenuo na sastanak sa jednim Palestincem i na portirnici me docekao mladic koji tu radi. Vidio sam da uci. Rekao mi je da je student elektrotehnike i da radi u nocnoj smjeni, a uz svjetlo uci i sprema ispite... U izvještajima sam bio ponesen tim elanom Palestinaca i govorio sam da je to jedna od najobrazovanijih struktura u svijetu onih koji su lišeni kucnog praga i svih pogodnosti.

Gledajuci odavde, veoma je cudno kako se ostale arapske zemlje odnose prema Palestini. Cudno je kako se dozvoljava ova politika koju vodi Izrael, i to baš na podrucju koje okružuju stotine miliona Arapa!?

Nuhbegovic: S obzirom na velike srateške poteze koji se provode na tom podrucju, malo veca koherentnost i usaglašenost arapskih zemalja je možda mogla više uciniti da se palestinski problem stavi na sto i da se o njemu razgovara. Ali, arapske zemlje su bile zaokupljene nekim svojim problemima, koji su im odvlacili pažnju i snagu. Sa druge strane, svijet je znao da je Izrael pokrenuo rat protiv Egipta i Sirije i da je oteo Sinaj i Golan, ratovao na libanskom tlu dopiruci do grada Bejruta, gdje su, naocigled svijeta, dok su izraelski vojnici cuvali ljude da ostanu u logoru, pustili libansku desnicarsku kršcansku miliciju da obavi pokolj. Evo, i sada, najnoviji dogadaji s prodorom izrelske vojske u Dženin i Ramallah. Sve to vidi cijeli svijet, i arapske zemlje, i tek su sad Arapi sjeli za jedan sto da se dogovore o mirovnom planu. I opet se nimalo nisu odvojili, vec su se držali onog što je medunarodna zajednica proklamirala, što znaci da ce na tom prostoru biti i jevrejska i palestinska država.

Sve se danas može

Mislite li na Saudijski mirovni plan?

Nuhbegovic: Opcenito. Ako je jedina alternativa uspostave mira na Bliskom Istoku da se, uz izraelsku, uspostavi i palestinska država, neka bude, a ne da Izrael ponovo ude, napravi hršum i nikom ništa. Gledajte, još niko ne smije pokrenuti pitanje pokolja u Dženinu. Nažalost, to je prava slika sadašnje sitacije.

Masakr u Sabri i Šatili, takoder, godinama niko nije pokretao. Kako je to moguce? Šta se cekalo sve ove godine?

Nuhbegovic: Vi ste svojim pitanjem dali i djelomican odgovor. Neko ne da da se to procuje... Kad su izraelske snage prodirale u Bejrut, koji je bio velika ruševina, opkolili su palestinski logor i u njega pustili libansku kršcansku falangu. Cak je i Arafat, koji je bio u Bejrutu, pobjegao odatle… Grupa Palestinaca je pokrenula proces pred belgijskim sudom i izgleda da je ostalo da se to još samo privatnim putem pokrene kako bi istina izišla na vidjelo i da se kaže sve o zlocinu koji je pocinjen. Svijet je sve to gledao. U Oslu je 1993. godine, dogovoreno da se Izrael povuce sa palestinskih teritorija u koje su instalirali svoja naselja, za koja se zna da su srce Palestine i u kojima je svo stanovništvo naoružano. To je jasno skovano i smišljeno. Arapski dio Jerusalema sa džamijom El-Aksa trebao je pripasti Palestincima i arapskom stanovništvu. Kad je sve to utvrdeno i dogovoreno u UN-u, niko se nije našao da stavi potpis na taj papir i da sve to garantira. Sa druge strane, medunarodna zajednica je Izraelu davala cak i nuklearno oružje. Zna se, takoder, da su izraelski avioni u ratu sa Irakom izvjesna postrojenja bombardirali najmodernijim americkim oružjem i uz upotrebu americkih aviona. U takvim uvjetima, šacica Jevreja može prkositi Arapima jer iza sebe ima bezrezervnu podršku zapadnih zemalja. I, sad kažu da Palestincima treba odgovoriti na njihov terorizam na nacin koji je sada dozvoljen Izraelu. I, oni su krenuli da uklone "teroriste". Ako su to cinili policijskim metodama, zašto su masovno uništavali kuce i razarali sve pred sobom?! Uopce nisu gledali ima li neko u kucama i je li neko ostao živ unutra. Dakle, sve se danas može.

Obespravljeni i osiromašeni svijet

Neki novinari iz BiH koji su nedavno boravili u Izraelu vratili su se sa tezama o palestinskom terorizmu!? Koriste isti rjecnik koji koristili Arijel Šaron!? Može li se danas uopce govoriti o palestinskom terorizmu?

Nuhbegovic: Zamislite Palestinca kome je Izraelska vojska ušla na prostor, na kome je receno da ce biti palestinska autonomija, a poslije i država, i odjednom dodu tenkovi i urade sve što su uradili! Postavlja se ljudsko pitanje kako sve to Palestinac doživljava. Možete vi reci da je ''Hamas'' organiziran, ali nece hamasovac otici i boriti se, ali hoce Palestinac, koji je ogorcen na sve što se dogada, koji u svome ocajanju nema drugog izlaza nego da se bori… Palestinska borba je borba potlacenog naroda. Svaki potlaceni narod, po svim zakonima, treba tražiti svoju slobodu. Kad mu ne daju ništa drugo i kad mu ne dozvoljavaju uvjete da to provede u gradanskoj atmosferi, onda se on u ocaju prihvata oružja. Uzima oružje i eksploziv da položi svoj život… Zapadni svijet se mora vratiti na tu temu i mora vratiti makar malo nade tom obespravljenom i osiromašenom svijetu. Palestinska autonomija nije izmišljena, nego je dogovorena u Oslu. I Rusija i Amerika su to podržale. Ali, onda dode Šaron, upadne na palestinsku teritoriju i sve živo potare, zabrani ulazak posmatrackom timu UN-a i - ukida se odluka po kojoj je posmatracki tim trebao ispitati šta se dogodilo u Dženinu. Pamet da stane!

Imali ste priliku razgovarati sa Jaserom Arafatom. Šta mislite o njegovoj politici? Mnogi ga optužuju za inertnost…

Nuhbegovic: To je bilo u Abu Dabiju 1975. godine, kad je Arafat išao na Islamsku konferenciju. Uglavnom smo pricali o aktuelnoj situaciji. Doživio sam ga kao iskrenog borca za palestinsku stvar koji je svu svoju energiju usmjerio ka tome. PLO, u gotovo nemogucim uvjetima, uspijeva okupiti Palestince oko jedne zajednicke ideje, svoje zemlje, u koju ce se vratiti, i na tom planu je Arafat toliko uradio da mu ta priznanja niko ne može osporiti.

Idu izbori i u Palestini. Može li se dogoditi da neko zamijeni Arafata?

Nuhbegovic: Da, zagovaraju se izbori. Ja mislim da malo ko može zamijeniti Jasera Arafata, iako ne treba zanemariti da je on poprilicno umoran… Ima nekih licnosti, naprimjer, Navila Šat, jedan od uglednih clanova njegovog rukovodstva, ili Saaid Barakat. Arafat je dosad ipak mudro vodio ekipu oko sebe i ja bih žalio ako bi on morao nekom prepustio to vodstvo. Ne zaboravite da je Arafat imao velikih problema unutar rukovodstva pojedinih struja u Palestinskoj oslobodilackoj organizaciji i izmirio sve to. Zatim, ne zaboravite da o palestinskom problemu odlucuje veliki krug zemalja koje su opterecene svim i svacim. I, na prvom mjestu, a to je najglavnije, Izrael, kao agresivna cinjenica na tom prostoru, uživa materijalnu, moralnu i politicku bezrezervnu podršku u svijetu. Ostati i opstati u tim uvjetima i održati palestinsku organizaciju i palestinsku autonomiju, to je bila velika mudrost. Kad je Clinton u Camp Davidu pokrenuo mirovne pregovore i kad je došlo na red pitanje istocnog Jerusalema, Ehud Barak je predložio da se iskopa tunel do ulaza u džamiju El-Aksa, tako da vjernici samo tunelom mogu stici do džamije. Jaser Arafat je, po cijenu prekidanja pregovora, osporio taj zahtjev, a nakon toga i prekinuo razgovore znajuci šta ta džamija predstavlja muslimanima cijeloga svijeta.

Natanjahu nije bolji od Šarona

Ovih dana je objavljeno da je partija "Likud" donijela rezoluciju kojom ne priznaje nikakvu palestinsku državu, bez obzira na sve prethodne rezolucije UN-a. Dakle, to je apsolutno poigravanje!

Nuhbegovic: Nije slucajno da je Natanjahu, bivši premijer, bio protiv te odluke o palestinskoj samoupravi. Šaron je potrošio sve poene koje je imao u svijetu te Natanjahu pokušava prikupiti sebi poene. "Likud" se vjerovatno boji da ce sa Šaronom izgubiti podršku u svijetu, pa možda i izbore. Ne treba zaboraviti da je Natanjuhu isti igrac kao i Šaron te da ce iskoristiti priliku da predstavi mirotvorcem a vec sutra ce nastaviti ono što je radio Šaron.

Jeste li, za vrijeme vašeg boravka tamo, imali ikakve kontakte sa "Hamasom"?

Nuhbegovic: Ne. Ni sa jednim pripadnikom nisam imao kontakt. Citao sam knjigu profesora Esposita, Amerikanca koji je pisao nešto o tragovima terorizma unutar tog palestinskog pokreta… "Hamas" je više zamišljen kao humanitarna organizacija i u njegovom djelovanju je važan sektor pomoci samom narodu. Esposito navodi da je "Hamas", prema anketama koje spominju Ujedinjene nacije, u humanitarnom radu medu palestinskim izbjeglicama uživao ugled vrlo korektne organizacije, na ciji rad UN nije imao nikakvih primjedbi.